Stranica 1 od 2
Ispali branitelji naslova HIP izgradnja (LP) i Dobri dečki (FP).
U tjednu koji je na izmaku odigrana je cjelokupna završnica natjecanja za Fair play, te utakmice 1/4 finala Lige za prvaka. Također, mogli smo vidjeti i jednu utakmicu revijalnog karaktera, Sutkinje ZNS - ŽMNK Horvati, te 6. tradicionalni susret osnovnih škola iz Prečkog, Maršalica - Tesla, koji je bio sve samo ne revijalan.
U nastavku, o svemu po nešto..... ________________________________________
Branitelji naslova Fair playa, Dobri dečki, abdicirali su u 1/2 finalu u utorak, te smo u srijedu dobili novog pobjednika. To su dečki iz CB Maranello MNK Trešnjevka, koji su upravo i izbacili pozadnje pobjednike, Dobre dečke. U utakmici u kojoj je sudac morao svirati samo početak i kraj utakmice, Trešnjevčani su bili uvjerljivi, a predvodio ih je po tko zna koji put, njihova prva perjanica (zbog frizure to se može i doslovce shvatiti) Stipe Majić. Osim što je dvaput poentirao, Stipe je i beskonačno rolao (kao nekad Mario Šarko iz HIP-a), te je čak u jednoj situaciji zarolao i suca Dejana Vukovića.
Drugo 1/2 finale bilo je nešto uzbudljivije. Sastali su se Kikići s Črnomerca i Leteći medvjedići. Poveli su Leteći preko, jedinog Medvjedića među njima, Janka Bernardija. Jedinog, zato što po konstituciji jedini podsjeća na medvjedića, dok su ostali članovi više nalik grizlijima. Prilike su se redale na obje strane, a izjednačiti je uspio Darko Krznarić, te tako odveo utakmicu u rulet 6-eraca. Za Kiku je jedan od izvođača bio Tomislav Bakrač, a za Leteće Goran Barač, što je našoj spikerici Viktoriji bilo previše slično i komplicirano da je na kraju pomiješala izvođače i momčadi kojima pripadaju. Bakrač i Antonio Marić pogađaju za Kiku, dok Filip Koljaj promašuje. Za Leteće su Bernardi i Željko Radović precizni, a Barač, zahvaljujući našoj Viktoriji, prebacuje cijela vrata. U raspucavanju, Viktorija zbunjuje Bakrača, te isti puca pored vrata, ali ne i Radovića (iako ga je nazvala Baračem) koji pogađa i Medvjediće odvodi u finale.
U finalu, iako su igrali otvoreno i bez prekršaja nismo vidjeli zgoditke. Trešnjevčani su nastupili u identičnom sastavu kao i dan ranije, dok su Medvjedićima nedostajali Goran Barač i Željko Radović, ali su se pojavili Marko Budinski i Marijan Petričec. I upravo je Marijan uspio malo podignuti atmosferu jer se zbog nekakvog običnog auta skoro posvađao s voditeljem Trešnjevčana Kennethom Grabičaninom. Naglasak na skoro, jer su dečki na vrijeme shvatili da se ipak radi o fair playu bez obzira što je utakmica finala. Tako smo opet pobjednika morali saznati preko 6-eraca. Bernardi i Petričec pogađaju za Leteće, Eugen Gudek za Trešnjevku, dok je Denis Grabičanin neprecizan. Ivan Matijević je imao priliku donjeti pobjedu Letećima, ali mu je lopta preletjela preko vrata Pavla Ježića. Vjekoslav Vaci izjednačuje na 2 : 2. Raspucavanju su pristupili Bernardi i Vaci. Dvije serije su bile identične, da bi u trećoj Janko promašio vrata, a Vjeko pogodio, te CB Maranellu MNK Trešnjevci donio naslov pobjednika ovogodišnjeg Fair playa. Čestitamo, ne samo finalistima, nego i svim sudionicima ovog dijela natjecanja na izuzetno korektnom i športskom ponašanju i pristupu.
Zbog kišnog vremena utakmice 1/8 finala naknadno su odigrali Slikari iz Frajone i Veseli zagorci iz Zaboka, te dva kvartovska kafića Orion i Flipač Gold. Slikari (CB Van Gogh) iz Frajone (FS), iako bez svog najboljeg igrača Ivice Šekrsta, uspjeli su nadvisiti simpatične Baška boyse, koji su svaki tjedan iz Zaboka potezali do Prečkog, nebi li na malo prenjeli dašak zagorskog malonogometnog štiha, kojeg dečki posjeduju u velikim količinama. Fićo Ukalović, s dva zgoditka, bio je nerješiva enigma za Zagorce, a priključio mu se i Marko Iveković s jednim.
Orion je bez Tine Čirjaka, Josipa Lazanina i Damira Hržice dobro parirao Flipačima iz Golda, ali je hendikep na kraju ipak napravio razliku. Prvi dio završio je neodlučeno, da bi u drugom, svojim zgodicima, dva Iveka, Švigir i Parlov, jezičac sreće prebacili na stranu Flipača i otišli na noge branitelju naslova HIP izgradnji.
2. nositelj nakon razigravanja po skupinama Escapar Dog Freaks, mladići svi ponikli u Prečkom, morali su čestitati puno iskusnijim Agramerima, inače trećeplasiranima na zadnjoj ligi 2010. Poveli su Agrameri 2 : 0 preko Renata Gajskog, da bi Marko Jurčić smanjio rezultat i vratio nadu Escaparu. Kapetan i voditelj Escapara Filip Ravlić posebno je bio borben, nadahnut i raspoložen kako bi svoju momčad uveo u prvom nastupu odmah u 1/2 finale, ali ostali dečki nisu bili toliko inspirirani. Iskusni Agrameri znali su iskoristiti sve tzv. dječje bolesti Escapara, te se zasluženo plasirati u 1/2 finale.
Druga 1/4 finalna utakmica bia je prava ljepotica Lige. Sastali su se 3. nositelj Izletište Milečki i 6. Gebrueder Weiss. Bolju igru Gebruedera u prvom dijelu naplatio je Marko Franjković, te iste na poluvrijeme odveo s prednošću od 1 : 0. Međutim, početkom drugog dijela, u samo tri minute Milečkiji se vraćaju preko Zvonimira savnika, Frane Lekića i Vladimira Mustaća. Mnogi su pomislili da će se "braća" raspasti, ali ih Franjković svojim drugim zgoditkom vraća u sedlo. Hrvoje Prusina na vratima Izletnika je u tim trenucima teško živio, a onda se dogodio mali gaf koji je pokazao da su obadvije momčadi zasluženo u doigravanju za ukupnog pobjednika (Liga za prvaka), a ne u onom za Fair play. U 27. minuti Gebruederi najavljuju da će pri prvom zaustavljanju igre mijenjati vratara i staviti igrača u igru. Sudac Josip Matovina, mahinalno, misleći da je lopta izašla van terena za igru, zaustavlja istu, iako je lopta još bila unutar granica, ali na suprotnoj strani. Drugi sudac Dejan Vuković uzima loptu, kako bi je spuštanjem vratio u igru u visini središnje crte uz rub terena. Gebruederi nisu prisustvovali spuštanju jer je lopta u trenutku zaustavljanja bila u posjedu Izletišta, već su očekivali kako će je Frane Lekić vratiti svojim suigračima prema nazad. Međutim, Frane gura loptu prema naprijed Anti Spajiću koji prebacuje zbunjenog i ukopanog Luku Hezlera za konačnih 4 : 2. To je izazvalo lavinu strasti, posebice kod voditelja Gebruedera osebujnog Alana Huzjaka, ali su se iste ubrzo smirile i utakmica se mirno privela kraju.
Treće 1/4 finale odigrali su susjedi iz Španskog i Malešnice, All Black'si (Luleki) i CB Van Gogh FS Frajona. Marko Iveković je bio poslovno spriječen, ali se pojavio Ivica Šekrst. No ni mali Ivica nije mogao sam. Do Gordana Lepeja, popularnog Lepog, procurila je informacija da je ušao u najužu konkurenciju za najljepšeg igrača Lige, te je više pažnje posvetio svojoj frizuri (posebice kad je čuo da će poslije nastupiti i djevojke u revijalnoj utakmici), nego igri i rezultatu. Tako je i završilo. Crni su glatko s 3 : 0 nadvisili Slikare, a što je našeg Šekija dodatno izbediralo je činjenica da su ženske poslije u revijalki zabile čak 6 zgoditaka uz nebrojeno zicera, a on i njegovi pajdaši nisu ni jednoga.
Prva "revijalna" utakmica bila je 6. tradicionalni susret Osnovnih škola iz Prečkog, popularne Maršalice i Nikole Tesle. Inače škole predstavljaju učenici 6.-ih razreda i mlađi, ali kako prošle godine, zbog renoviranja igrališta, nije bilo susreta, da bi anulirali zaostatak, nastupili su sadašnji sedmi razredi (igralo se za 2011. godinu). Voditelj Tesle, Ivan Milas, inače legitimni nasljednik legendarnog profesora Blagoja Šterjova (otišao u mirovinu), zbog privatnih obaveza nije mogao nazočiti, ali je sastavio jaku momčad predvođenu kapetanom Ivanom Aničićem. Voditeljsku palicu preuzeo je Nenad Aničić, stup obrane veterana PSV-a, te je stoga igra Tesle djelovala pomalo defanzivno, a u konačnici takav je bio i rezultat. S druge strane, izbornik Maršalice, prof. Marija Cvitaš u obranu naslova pozvala je samo 7 igrača, a mjesto voditelja prepustila mladom prof. Goranu Škoriću. Kako se radilo o utakmici "visokog rizika", da ne bilo kakvih zakulisnih radnji, angažiran je i sudac izvan kvarta. Utakmicu je sudio mladi sudac Goran Pečarić s Kustošije, kojemu je ova utakmica bila vrhunac karijere. Svoj posao je obavio besprijekorno na opće zadovoljstvo svih nazočnih. Igra Maršalice bazitrala se na mladom Mihovilu Bajanu, koji je bio neriješiva enigma za obranu Tesle, a jedini koji je uspio parirati je vratar Marko Hađina, koji je svojim obranama izluđivao napadače Maršalice i držao Teslu u igri. No, ni Marko nije sve mogao obraniti. Iako je Neno postavio taktiku "tko leži, ne bježi", a mali Ivek je besprijekorno sprovodio na terenu, igrači Maršalice su ovaj put bili prebrzi za uspavane Teslaše. Josip Hrgović je započeo, Mislav Kodrnja nastavio, a najbolji igrač susreta Mihovil Bajan stavio točku na "i" u još jednoj maestralnoj pobjedi Maršalice. No, veliki prijelazni pehar neće dugo biti u vitrinama Maršalice, jer će na jesen opet biti održan susret, 7. po redu (za 2012. godinu.), kako bi se na proljeće 2013. mogli vratiti u kolotečinu natjecanja.
Drugu revijalku odigrale su djevojke. Susrele su se Sutkinje ZNS-a i ŽMNK Horvati. Voditeljica sutkinja Nada Žarković i dvije igračice, Ivona Pejić i Barbara Legin, zapele su u prometu, te nisu stigle na početak utakmice, pa su cure igrale u sistemu 4 + 1. To je i jedan od razloga zašto su sutkinje na kraju i odnijele uvjerljivu pobjedu, jer cure iz Horvata nisu navikle igrati po futsal sustavu, pogotovo ne na igralištu dimenzija 40mx29m. No moramo napomenuti da su pri rezultatu 1 : 0 za sutkinje, horvaćanke zapucale kazneni udarac kojeg je opravdano dosudio sudac Dejan Vuković, inače, cijelu utakmicu pomalo sklon sutkinjama. Izgleda da ćemo i ubuduće za ovakve utakmice, ukoliko nastavimo s njima, morati angažirati suca sa strane. Jedini uvjet je da će morati imati brkove i biti lagan ne manje od 100kg.
Poslijednju utakmicu 1/4 finala odigrali su branitelj naslova i prvi nositelj HIP izgradnja i Aparati za zabavu Flipač CB Gold. HIPovci bez Dražena Rogara, Flipači bez Sanela Bajrića i Branka Savića. HIP je igrao svoju tradicionalnu uspavanku, nebi li umrtvili Flipače i onda ih zaskočili, no Miljenko Horvat, popularni Cico u književnim krugovima, svoje igrače je uspio održati budnima i na poluvrijeme otići s 0 : 0. Početkom drugog, Flipači na trenutak gube koncentraciju što najbolje iskorištava Robert Hertl i dovodi HIP u vodstvo. Iz dosadašnjeg iskustva poznato je da kad HIP povede, ne gubi, međutim "zlatni" nisu odustajali. Kad nikako nije išlo iz blizine, jer je hobotnica Stanko sve poskidao, Flipači su uspjeli preko udarca s distance. Strijelac je bio Marko Krsnik dvije minute prije kraja. I kada smo već mislili da će utakmica otići u rulet 6-eraca, Karlo Beronić ponavlja udarac po Krckovom receptu i 30-tak sekundi prije kraja dovodi Flipače pred vrata raja, tamo gdje još nikad nisu bili (barem većina njih). Moramo biti objektivni i napomenuti da je kod oba zgoditka Flipača kumovakla i malo slabija vidljivost. Kako se nebo zamračilo (pred kišu), a javna rasvjeta se nije uključila, mišljenja smo da je i to jedan od razloga zašto je Stankec primio dva zgoditka s poprilične udaljenosti, iako inače u pravilu takve situacije s lakoćom riješava. No, uvjeti su bili isti, kako jednima tako i drugima, pa ćemo u 1/2 finalu gledati Flipač Gold, a HIP će svoju priliku čekati do jeseni i 32. Večernjakove Kockice, gdje također brane naslov.
